Programska deklaracija od 5.6.2016.

Mi, izaslanici Demokratskog saveza nacionalne obnove na I. Programskoj konvenciji, utvrđujemo da je Republika Hrvatska nedvojbeno u pogibeljnom stanju. Naglašavamo potrošenost političkog sustava koji je uzrok nedjelotvornosti izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti. Upozoravamo kako se narušava sama suverenost zemlje zbog činjenice kako se najvažnije odluke o sudbini Hrvatske donose izvan naših ustanova tj. u središtu Europske unije (EU), a da hrvatska diplomacija pri tome više nalikuje na ukras nego na predziđe koje štiti naše nacionalne interese. Ističemo da su Domovinski rat i iz njega proizašle vrijednosti temelj koji se sustavno obezvrjeđuje i to od strane onih koji u hrvatskom društvu nisu lustrirani, a danas pokušavaju poništiti rezultate Domovinskog rata i nametnuti društvu svoj sustav vrijednosti pod parolom lažnog antifašizma.

Posebno apostrofiramo nedostatak konzistentne i jasne gospodarske politike te promašen model pretvorbe i privatizacije; rasprodaja vrijednih nacionalnih dobara uvelike je oslabila ekonomsku moć i potencijale hrvatske države i propustila priliku za ravnopravnim uključivanjem u gospodarske procese ovog dijela Europe te omogućila doslovno divljanje neoliberalnog kapitalizma kojemu je glavna oznaka nepoštivanje temeljnih radničkih, a time i osnovnih ljudskih prava. Hrvatsko gospodarstvo je u tako lošem stanju da mnogi građani (i to neovisno o životnoj dobi) namjeravaju svoju egzistenciju graditi izvan granica Republike Hrvatske, a da zbog prevelike (suvišne) zakonske regulative i manjkavosti pravne države ne potiču se niti mali i srednji poduzetnici, a niti strani investitori koji žele uložiti svoj novac u našoj Domovini. To ima, među ostalim, za posljedicu uznemirujuće demografsko stanje hrvatske nacije.

Najsnažnije ističemo kako je duhovno stanje hrvatske nacije u svim segmentima društva izuzetno teško i složeno, pa to smatramo najvećom opasnošću za budućnost i opstanak hrvatskog naroda i hrvatske države. Ozračje beznađa, nezadovoljstva i nepovjerenja u vlastite snage te sumnja u potencijale i budućnost hrvatskog društva i države traži trenutno djelovanje i korjenitu promjenu politike u najvažnijim elementima.

Zbog toga se Demokratski savez nacionalne obnove smatra pozvanim na svojoj konvenciji održanoj 5. lipnja 2016. u Osijeku donijeti sljedeći dokument:

“DEKLARACIJA O TEMELJNIM NAČELIMA OBNOVE HRVATSKOG DRUŠTVA”

1. VJERA KAO TEMELJ NACIONALNE OBNOVE HRVATSKOG DRUŠTVA

Unatoč činjenici da su tvorci ujedinjene Europe svoj koncept gradili na neospornom kršćanskom civilizacijskom i kulturološkom identitetu Europe, svjedoci smo u posljednjih 15-tak godina kako su novi europski moćnici u potpunosti odustali od prvotne vizije kako Europa mora biti Europa domovina sa zajedničkim dominantnim kršćanskim identitetom. Nasuprot tome novi europski moćnici su kroz najvažnije dokumente Europske unije donesene u Davosu, Maastrichtu i Lisabonu „izbacili Boga“ i kršćanstvo kao temelj europske tradicije, kulture i vrijednosnog sustava. Takva politika, nažalost, snažno se pretočila i na hrvatske prilike pa ne samo da svjedočimo, nego smo svi mi koji smo kršćanski vjernici izloženi nevjerojatnom agresivnom sekularizmu koji bezobzirno i divljački napada i samu Katoličku crkvu u Hrvata kao vjersku instituciju, a još žešće na svaki pokušaj promicanja kršćanskih vrijednosti u život hrvatskog društva. Snažno se zalažemo za donošenje regulative koja će spriječiti vrijeđanje vjerskih osjećaja bilo koje vjeroispovijesti u Hrvatskoj, a energično moramo promicati obiteljske vrijednosti, zaštitu braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene te pravo na život od začeća do prirodne smrti, što uključuje protivljenje pobačaju i eutanaziji.

Isto tako, snažno pozivamo vodstvo Rimokatoličke crkve u Hrvata na čvršći i jasniji stav glede proglašenja svetim blaženog kardinala Stepinca jer držimo kako je svaka odgoda toga potpuno neprihvatljiva. U potpunosti je nedopustivo i neprimjereno te apsurdno da u bilo kakvom obliku o svetosti ili ulozi kardinala Stepinca kao mučenika Svete Stolice odlučuje Srpska pravoslavna crkva koja je više od stoljeća glavni instrument provođenja velikosrpske politike na hrvatskim prostorima.

S druge strane pak, jednako snažno ističemo činjenicu kako je velik broj pravoslavaca u Hrvatskoj koji se osjećaju i izjašnjavaju kao pripadnici hrvatskog naroda u potpunosti diskriminiran jer se već godinama sprječava registracija Hrvatske pravoslavne crkve na što po zakonu o vjerskim zajednicama imaju pravo. Pozivamo nadležno ministarstvo na prekid ovakve diskriminirajuće politike prema više od  20.000 pravoslavnih vjernika.

2. HRVATSKA U EUROPSKOJ UNIJI

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ne ostvaruju se ona očekivanja zbog kojih je najveći broj hrvatskih građana glasovalo za ulazak u EU. A to su: podizanje životnog standarda, ulazak stranih investicija i jačanje gospodarstva, implementacija pravne stečevine EU u dnevni život Hrvatske i razvoj društva jednakih prilika. Ne samo da se ova očekivanja nisu ostvarila, nego se sve dogodilo upravo obrnuto i napose zbog toga hrvatska državna politika mora radikalno promijeniti dosadašnji sluganski odnos i početi se ponašati kao ravnopravna članica unutar EU.

Sukladno tome, zbog čitavog niza neriješenih pitanja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, u potpunosti se suprotstavljamo ulasku Srbije u Europsku uniju. Preduvjet za njen ulazak mora biti visoki stupanj kooperativnosti Beograda što sadrži: priznanje, pokajanje i plaćanje ratnih reparacija i odšteta za poubijane i ranjene ljude, za uništenu, oštećenu i nestalu imovinu te dostavu svih informacija vezanih za popis nestalih osoba za vrijeme Domovinskog rata kao i svih zemljovida na kojima su označeni svi položaji mina u Hrvatskoj; k tomu spada i povrat cjelokupne hrvatske kulturne baštine i arhivske građe uključujući one iz razdoblja Drugoga svjetskog rata.

Bezuvjetno inzistiramo na ukidanju srbijanskog zakona o pravnoj jurisdikciji Srbije za ratne zločine na području bivše Jugoslavije kao i apsolutnu zaštitu hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Posebno naglašavamo kako nijedna hrvatska vlada kao ni najviši hrvatski dužnosnici nemaju pravo dati pristanak na ulazak Srbije u EU bez referenduma hrvatskog naroda o tom pitanju. Davanje suglasnosti o ulasku Srbije u Europsku uniju bez pitanja hrvatskih državljana na referendumu smatramo aktom nacionalne veleizdaje.

3. DOMOVINSKI RAT, OBVEZNA VOJNA OBUKA TE ABOLICIJA

Republika Hrvatska temelji se na tisućljetnoj težnji hrvatskog naroda za svojom slobodom i državnom neovisnošću te je hrvatski narod radi toga iskazao bezbroj puta spremnost ustati protiv svakog podjarmljivanja. Ta svijest je doživjela vrhunac tijekom pobjedonosnog Domovinskog rata, u kojem su hrvatski ljudi bili spremni za hrvatski Dom podnijeti najveću žrtvu. Ne želeći da se takvo što ikada ponovi, držimo prijeko potrebnim usvojiti novu strategiju nacionalne sigurnosti s naglaskom na uvođenje obvezne vojne obuke. Nadalje zahtijevamo provedbu amnestije u pogledu pripadnika Hrvatske vojske s obzirom da je ista već provedena u odnosu na pripadnike agresorskih vojski. Stoga tražimo da se pod hitno puste na slobodu iz zatvora svi hrvatski branitelji.

4. UVOĐENJE POLUPREDSJEDNIČKOG SUSTAVA

Hrvatski politički sustav nalik je opasnoj močvari, budući da podjela ovlasti između institucija Republike Hrvatske nije uopće jasna, učinkovita, a niti svrsishodna. Razlog tome leži u činjenici što je 2000. godine nakon provedenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora tadašnja parlamentarna većina ukinula tada vrijedeći polupredsjednički sustav koji je bio izuzetno funkcionalan i učinkovit. Na osnovu toga predlažemo uvođenje polupredsjedničkog sustava koji će povećati transparentnost i učinkovitost Vlade Republike Hrvatske i spriječiti nevjerojatno tragikomične situacije kojima danas svjedočimo u dnevnoj politici. Hrvatska nadalje trpi ogromnu štetu zbog eklatantne neučinkovitosti vlastite diplomacije; pri novačenju diplomatskih djelatnika neophodno je polagati težište na domoljublje kao ključnoj krjeposti jer bez izraženog domoljublja naprosto nije moguće biti uspješan na diplomatskom polju.

5. LUSTRACIJA

Lustracija kao proces kojim se uklanjaju posljedice vladavine totalitarnog komunističkog režima proveden je u gotovo svim članicama EU koje su bile žrtve takvog režima osim u Republici Hrvatskoj. Njeno provođenje je apsolutni preduvjet duhovne obnove hrvatske nacije kao pretpostavke za njezin biološki, gospodarski i kulturni oporavak i razvijanje Hrvatske u smjeru ispravljanja ogromnih nepravdi koje je hrvatski narod proživio pod komunističkim režimom. Lustracija traži intervencije u svim dijelovima društva, od uklanjanja s državnih javnih dužnosti povlaštenike bivšeg socijalističkog sustava s vodećih položaja kao i otkrivanje svih dosjea tajnih policija komunističke Jugoslavije.

Lustracija podrazumijeva i otvaranje procesa (pa makar i na simboličkoj razini)  prema izravnim nalogodavcima i izvršiteljima svirepo počinjenih ubojstava i masakra kao na Bleiburgu i „križnim putovima“, zločinima tijekom vladavine Komunističke partije i likvidacija hrvatskih političkih emigranata od strane istog režima. Sukladno rezolucijama i deklaracijama Vijeća Europe, Europskog parlamenta i Hrvatskog sabora, mora se zakonskom regulativom onemogućiti pokušaj da se pod krinkom tzv. antifašizma veličaju i opravdavaju najveći svjetski zločinci i zločinački simboli jednog od najmračnijih razdoblja u povijesti čovječanstva.

6. ISELJENIŠTVO I HRVATI U BOSNI I HERCEGOVINI

Hrvatsko iseljeništvo (ekonomska i politička emigracija) više je od pola stoljeća njegovala, održavala i poticala hrvatsku državotvornu ideju te je tijekom Domovinskog rata dala golem doprinos u ljudskom, materijalnom i financijskom smislu. Iseljeni Hrvati bore se i dan danas za bolju i sretniju Hrvatsku, ali brojne administrativne i koruptivne prepreke onemogućuju njihov snažniji angažman u razvoju Hrvatske, što se mora brzo i učinkovito promijeniti. Smatramo kako je potrebno ustrojiti Ministarstvo za iseljeništvo, omogućiti im puno lakše stjecanje hrvatskog državljanstva i usvojiti u izbornom zakonodavstvu institut dopisnog glasovanja.

Hrvati Bosne i Hercegovine nedjeljiv su i neodvojiv dio hrvatske nacije te se i hrvatska državna politika prema njihovom položaju mora ponašati sukladno toj činjenici – i to ne samo deklarativno, nego jasno i konkretno kao što su i Hrvati Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu stvarali hrvatsku državu.

7. NACIONALNE MANJINE

Aktualna ustavna i zakonska regulativa o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj rezultat je brojnih ustupaka u procesu stvaranja hrvatske države koji danas uopće ne odgovaraju realnom stanju u državi. Smatramo kako svi građani u Hrvatskoj moraju imati jednaka prava i obveze te da su svi naši građani politički Hrvati. Njegovanje narodnosnog, vjerskog ili kulturnog identiteta apsolutno podržavamo; međutim, držimo potpuno neprihvatljivim postojeći izborni sustav koji omogućuje predstavnicima nacionalnih manjina neprirodnu nadzastupljenost u Hrvatskom saboru po uvjetima posebnog zakona, čime su se oni prometnuli u ključni čimbenik odlučivanja u hrvatskom parlamentu, što ne odgovara niti njihovoj činjeničnoj brojnosti, niti pridonosi uravnoteženosti na državnoj razini. Stoga smatramo da svi saborski zastupnici moraju biti birani po istom izbornom načelu jer u Hrvatskoj nitko ne može imati veća prava od hrvatskog naroda.

8. GOSPODARSTVO

Činjenica da u Hrvatskoj nije nikad utvrđena gospodarska strategija od onih koji su morali biti uključeni u utvrđivanje te politike primjerene hrvatskim okolnostima dovela je do potpune kontrole hrvatskog gospodarstva od strane neoliberalnog kapitalizma. Takva politika dovela je i do loše provedene pretvorbe i privatizacije društvenog vlasništva, kao i rasprodaje nacionalnih dobara. Radi toga predlažemo usvajanje svenacionalnog konsenzusa oko modela gospodarstva koji bi bio rezultat dogovora hrvatske vlade, oporbe, legitimnih predstavnika radništva i poduzetnika, kao i predstavnika Crkve zbog implementacije socijalnog nauka Katoličke crkve i njenog značaja u hrvatskom društvu.

Mišljenja smo kako bi definirani gospodarski model trebao obuhvaćati monetarnu neovisnost Republike Hrvatske, što podrazumijeva zadržavanje i snaženje „kune“ kao zasad jedinog instrumenta koji jamči mogućnost intervencije u hrvatsko gospodarstvo. S tim u svezi moraju se vratiti ovlasti Hrvatskog sabora nad poslovanjem Hrvatske narodne banke. Nadalje držimo kako je uvođenje hrvatskog standarda o kvaliteti roba u ovom trenutku jedini mogući zaštitni mehanizam koji može usporiti nekontroliran i nelojalan uvoz nekvalitetne inozemne robe koja uništava hrvatsko gospodarstvo. Izuzetno teške posljedice loše provedene pretvorbe i privatizacije mogu se dijelom ispraviti redistribucijom kapitala institutom ovjere vlasništva kojim bi se velik dio financijskog kapitala mogao vratiti u hrvatsko gospodarstvo. Naravno, da novi gospodarski model mora voditi računa o najvišim standardima očuvanja bogatstva i raznolikosti prirode kao i nužnost proglašenja isključivog gospodarskog pojasa na hrvatskom moru u smislu očuvanja ekološke i kulturne svjetske baštine.

Hrvatski gospodarski model trebao bi se zasnivati na malom i srednjem poduzetništvu, a posebno treba voditi računa o uravnoteženosti odnosa interesa između radništva i poduzetništva. Današnja regulativa kao rezultat ispunjavanja interesa uglavnom one strane kojoj je omogućeno ostvarivanje dodatne dobiti (ekstra profita) dovela je do teško neuravnoteženog stanja na štetu hrvatskog radništva. Na tom tragu posebno treba uzeti u obzir izuzetno težak položaj žena djelatnica, osobito u privatnom sektoru, kojima se takvom regulativom oduzimaju osnovna ljudska prava.

9. IMIGRANTSKA POLITIKA

Ratna zbivanja na Bliskom i Srednjem istoku kao rezultat svjetskih politika i interesa izazvali su velike migracijske pokrete koje gotovo možemo nazvati „seobom naroda“, a koje ugrožavaju stabilnost i identitet Europe. Nažalost, i Hrvatska kao dio Europe zahvaćena je neposrednom opasnošću od tih migracijskih procesa. Hrvatska samobitnost je ključna za opstanak hrvatske nacije i ne smije biti dovedena u pitanje, a to znači kako hrvatska politika mora zauzeti najčvršći mogući stav kojim bi se onemogućila situacija da Hrvatska postane veliko europsko sklonište za imigrante. Broj možebitnih imigranata koje bi Hrvatska zbrinula ne smije ni u najmanjoj mjeri dovesti u pitanje nacionalnu, gospodarsku i socijalnu sigurnost, integritet i sam identitet hrvatskog društva.

10. ZAKLJUČAK

Ovim dokumentom potičemo i pozivamo na promjenu ozračja u hrvatskom društvu kako bismo oslobađali i otvarali politički prostor i naglasili kako nema zabranjene teme kada se radi o zaštiti interesa hrvatske nacije. Pozivamo sve koji podupiru ova načela ili barem dio njih na uključivanje u politički život i procese koji će trgnuti hrvatsko društvo iz moralne depresije i letargije. Vjerujemo u bolju hrvatsku budućnost i uvjereni smo kako je Hrvatska pravo mjesto za život njenih državljana i da svi mi moramo pridonijeti obnovi i pokretanju pozitivnih procesa u hrvatskom društvu. Veličanstveno ostvarenje hrvatske države i žrtve koje su za to podnesene obvezuju nas na nastavak borbe za uspješnu, sretnu i prosperitetnu Hrvatsku.

(Programsku deklaraciju možete skinuti OVDJE)