Thursday, November 27th, 2014 @ 12:45AM

Političar, bivši predsjednik HSP-a i gradonačelnik grada Osijeka, saborski zastupnik, predsjednik osječkog Gradskog vijeća, Anto Đapić se 2000. godine prvi puta pridružio predsjedničkoj utrci. Osvojio je peto mjesto i nije ušao u drugi krug. Nakon gotovo 15 godina, ponovno juriša na mjesto predsjednika države. O razlozima svoje kandidature, protukandidatima u predsjedničkoj utrci, programu, progovorio je u intervjuu za Tportal

Koji su Vaši razlozi kandidature i hoćete li njome razjediniti glasače desnice?

Bilo je nekih koji su rekli da ja svojom kandidaturom pomažem Josipoviću pa svojom kandidaturom smetam Savezu za Hrvatsku. To su gluposti; samo koristim legitimno pravo svakog pojedinca koji živi u Hrvatskoj. Kroz ovu kampanju želim potvrditi sve one političke teze i praksu koju sam formirao i prezentirao kroz godine bavljenja politikom: vođenje HSP-a 17 godina, pet mandata u Saboru, dvije pobjede u Gradu Osijeku. Svojim radom u Saboru i izvan njega formirao sam politiku hrvatske desnice te bi bio grijeh to iskustvo i znanje zatomiti postrani na ovim izborima.

Pred samu utrku odlučili ste promijeniti ime svoje stranke. Zašto?

Kandidat sam političke stranke koju sam utemeljio. Donedavno je to bila Nezavisna lista Ante Đapića, ali smo prije desetak dana odlučili promijeniti ime stranke u Demokratski savez nacionalne obnove, skraćenica DESNO i tom skraćenicom ukazujemo na naš politički smjer.

Dakle, nezavisne liste mogu polučiti određene rezultate na lokalnim razinama međutim na nacionalnoj ljudi moraju prepoznati da imate organizaciju, program, snagu, ideju, svjetonazor. Kako su ovo predsjednički izbori, ovo je dobra prilika za to da kroz predsjedničku kampanju udarimo temelje nove desne stranke i da se dobro pripremimo za parlamentarne izbore. Oko HDZ-a se okupljaju političke stranke svih mogućih predznaka, od liberala pa do umirovljenika. Na poziciji desnice nedostaje upravo jedna ovakva politička grupacija.

Koji je vaš program?

Program je ustvari iznošenje svih onih političkih smjernica i aktivnosti koje sam iznosio u posljednjih 25 godina. Uloga je predsjednika Republike inicirati promjenu Ustava tako da se Hrvatska država formira kao građanska država u kojoj su svi građani politički Hrvati, a etnička je pripadnost privatna stvar svakog pojedinca, a ne da imate praktički političko srpstvo u Hrvatskoj, prema kojem zato što je netko Srbin mora u nekoj kvoti dobiti primjerice mjesto pomoćnika ministra.

To je nepravedno prema Mađarima, Slovacima, ostalim pripadnicima manjina, pa i prema Hrvatima. Na primjer, u političko doba Sanadera u puna dva mandata, praktički tri, manjine u Hrvatskoj birane su u Sabor nerazmjerno, pa su one odlučivale o formiranju hrvatske Vlade.

Manjine svoje predstavnike u Hrvatskom saboru trebaju birati pod istim uvjetima kao i ostali građani Hrvatske, stranačkim listama, a ne, kao što je sada slučaj, pomoću lex specialis. U Hrvatskoj ne može nitko imati veća prava od hrvatskog naroda. Išao bih i korak dalje! Prema posljednjem popisu pučanstva u Hrvatskoj, čak se nešto manje od 16.900 hrvatskih građana izjasnilo Hrvatima pravoslavcima i sazreli su uvjeti za to da se u Hrvatskoj, bez zadnjih primisli, utemelji Hrvatska pravoslavna crkva.

Do sada je svaki takav pokušaj dočekan na nož jer se vuku neke asocijacije na NDH. Za takav projekt važno je da se promijeni Ustav, s naglaskom da je Hrvatska država svih njezinih građana. To je kada govorimo o pravu predsjednika da inicira ustavne promjene.

O gospodarskim problemima nisam čuo nijednog kandidata da nešto konkretno govori. Smatram da trebamo napraviti dvije krupne stvari. Još 2004. predlagao sam u Hrvatskom saboru Zakon o ovjeri vlasništva. Što to znači? Hrvatskog je novca od privatizacije 15 milijardi eura na koji nije plaćen porez. Hrvati izvan Hrvatske čuvaju ukupno 38 milijardi eura.

Intencija je toga Zakona naplatiti porez i na takav način povratiti barem dio novca u Hrvatsku. Od punih zatvora nemamo ništa; probajmo načiniti ‘redistribuciju kapitala’. Italija je krenula u svoj ekonomski bum kada je Berlusconi donio sličan zakon. Nacionalnu središnju banku treba staviti pod ingerenciju Hrvatskog sabora. Ona je danas posve neovisna od hrvatske Vlade, od Sabora, pod parolom monetarne vlasti.

To je prvo što je napravio Orban i to se pokazalo izvrsnim u Mađarskoj, gdje je Mađarska krenula gospodarskim koracima naprijed. Kod nas je Narodna banka izvan kontrole Hrvatske. Treba formirati novu banku u koju će se slijevati sredstva iz državnog i lokalnih proračuna, koja se onda mogu plasirati prema malom i srednjem poduzetništvu, u kojem je naša snaga u odnosu na Europu.

Tvrdite da predsjednik Republike nije koristio ovlasti koje ima? Možete li to objasniti?

Nisam protiv toga da se ojačaju ovlasti predsjednika države, ako se bira neposredno, onda bi on morao imati jače ovlasti, posebice u vremenima koja su krizna u državi. Predsjednik je sukreator vanjske politike i sukreator sigurnosne politike te zapovjednik oružanih snaga, a tu ulogu treba pojačati. Hrvatska je izgubila svoj identitet u vanjskoj politici.

Mi smo na repu međunarodnog utjecaja jer se nismo znali pozicionirati. Nemamo svoj državnički stav pa smo olakotno podupirali sve odluke NATO-a u odnosu prema Libiji, Egiptu, Siriji, Ukrajini, što je neprihvatljivo. Predsjednik države mora razmišljati o tome na koji način se to reflektira na hrvatske nacionalne interese. Na primjer, podupiranje rušenja Gadafija nama nije odgovaralo, jer je 60.000 hrvatskih građana radilo u Libiji, koji ondje više ne rade.

O Egiptu neću govoriti, ondje je bila izvrsna gospodarska razmjena hrane, sada se to ‘urušilo’, a u Siriji smo izgubili dvije milijarde dolara prošle godine jer nismo crpili svoju naftu s polja koja smo imali. Bez obzira na to što smo se opredijelili za NATO, mora se u toj zajednici slušati i naš glas. Kad je u pitanju Ukrajina, iako je meni osobno žao ukrajinskog naroda, ne treba nam zamjeranje s Rusijom. Mi smo se svojom glupom politikom odrekli južnog toka, ulaganja ruskih milijardi, no nama to nitko nije kompenzirao.

Moj predsjednički program nalaže da snažimo vanjsku diplomaciju, pogotovo gospodarsku diplomaciju koju trenutačno nemamo. Kod nas diplomacija služi za uhljebljivanje određenih kadrova. U doba Jugoslavije bio je običaj – kada netko pogriješi, pošalju ga u diplomaciju. Danas našu diplomaciju treba ojačati mladim obrazovanim ljudima koji govore strane jezike, imati što više konzularnih djelatnika stručnih na području ekonomije. Valja se usmjeriti prema Indiji, Brazilu, Kini, jer ako smo mi članica EU-a, ne znači da mi sebi sami ne trebamo tražiti tržište. Mala smo država, ali naša proizvodnja hrane mogla bi, recimo, opsluživati hranom jedan indijski ili kineski grad, ako bismo gospodarskom diplomacijom to osigurali. A brojne su i druge mogućnosti! Umjesto toga, mi smo najveći uvoznik hrane u Uniji.

(tportal.hr, 24.11.2014.)

Posted by adminitrix1
Categories: MEDIJI - Portali
Tags: Anto Đapić, desnica, glasači, Gradsko vijeće, HDZ, Hrvatska, Ivo Josipović, Mađari, NATO, NDH, Nezavisna lista, predsjednički izbori, Sabor, Savezu za Hrvatsku, Slovaci