Thursday, November 6th, 2014 @ 1:06AM

Neobjavljeni intervju Ante Đapića u “Jutarnjem listu” – Anto Đapić jedan je od najdugovječnijih političara na hrvatskoj sceni, još od početka 90-ih, kad je predvodio HSP. Sve ove godine održao se na površini. Imao je uspone i padove, izbačen je iz “svog” HSP-a, a sada osniva novu stranku Demokratski Savez Nacionalne Obnove (DESNO) i pomalo iznenađujuće upustio se u utrku za Pantovčak. 

“Ja sam kao vino, što starije to bolje”, počinje razgovor dobro raspoloženi “teškaš” ( ne samo u političkom smislu) Anto Đapić. Na desnici je, za predsjedničke izbore poprilična stiska, za razliku od druge strane političkog spektra.

”Odlučio sam se kandidirati jer sam procijenio da ja s ovakvim političkim iskustvom, pogotovo s pozicije desnice, ne smijem biti po strani. Kažete da je gužva u desnom šesnaestercu, ali desnica nema svog pravog kandidata na izborima. Kolinda Grabar Kitarović računa na glasače centra i desnog centra, a Milan Kujundžić pokušava ući u prostor političke desnice, iako je on je samo neuspješni protukandidat Tomislavu Karamarku. Do jučer je bio član HDZ-a, a sada ga je instalirao Branimir Glavaš dajući mu logistiku ( infrastrukturu i novac HDSSB-a) iz jednog jedinog razloga – Glavaš nije oprostio Karamarku što je uspio oporaviti HDZ te je mislio da sa Kujundžićem može nešto napraviti. Napadi od strane Saveza za Hrvatsku i Branimira Glavaša na mene govore da sam povukao odličan politički potez. Uvjeren sam kako nitko bolje od mene ne može zastupati desni, konzervativni, politički svjetonazor. Konačno, ja sam desetljećima upravo i formirao i definirao politiku nacionalne desnice u Hrvatskoj. Naravno da me je to puno koštalo i da nosim u sebi puno ožiljaka”.

Vidite li svoju šansu i u činjenici da su mnogu glasači HDZ-a nezadovoljni, kako se čini, blagom i umjerenom retorikom Kolinde Grabar Kitarović?

Desnica očekuje vrlo jasne svjetonazorske i ideološke poruke, koje gospođa Grabar – Kitarović ne šalje jer se ona možda u tom spektru i ne vidi. Možda je strategija njenog stožera boriti se za birače centra vjerujući da će disciplinirano biračko tijelo HDZ-a svakako glasovati za svog kandidata. Ja takvih problema u kampanji nemam. Rezolutno ću iznositi one stavove hrvatske desnice koje sam i promicao i stvarao tijekom svoga 25-godišnjeg političkog djelovanja. Nastupat ću bez kompromisa i bez dodvoravanja nekome s druge strane.

Tomislav Karamarko je, navodno, poručio Kolindi Grabar Kitarović da bude radikalnija, da istupi sa stavom da je Tito zločinac.

Ne znam, niti me interesira što gospodin Karamarko poručuje gospođi Kitarović i poručuje li joj uopće nešto. Zašto ona nije istupila sa stavom da je Tito zločinac, ja ne znam. Možda je to njen stav, a možda to pripada ovom segmentu koji sam pripomenuo, da se ona bori za birače centra pa misli da je to možda loša poruka. Ja tu nemam rezerve, za mene je Josip Broz Tito ratni i poratni zločinac.

Znači da je ovo “sukob na hrvatskoj desnici”.

Ovo je predizborna kampanja i ne samo borba za pozicioniranje na hrvatskoj desnici, nego i borba da se promijeni ljevičarski predsjednik na čelu države. Moje će kritike ići vrlo snažno i prema predsjedniku Josipoviću u čijem radu također pronalazim brojne pogreške – prmjerice, dugogodišnje držanje u svojoj blizini savjetnika Dejana Jovića, čiji su stavovi nevjerojatno provocirali hrvatsku javnost, način otvaranja suradnje s Beogradom (posebno način dolaska bivšeg predsjednika Tadića u Vukovar i Paulin dvor), govor predsjednika Josipovića u BiH Parlamentu u Sarajevu i ulozi Hrvatske u ratu u toj državi, njegova nazočnost na obilježavanju tzv. Dana ustanka u Srbu i izjava kako „lijepo stoji kapa partizanska“, itd. A, što se tiče Vašeg pitanja sukoba na desnici, tu će biti velike ideološke rasprave sa gospodinom Kujundžićem oko njegovog programa o potrebi regionalizacije Hrvatske. To je njegov ustupak Glavašu, ali je to u programskom smislu desnice „contradictio in adjecto“. Isto tako, gospodin Kujundžić je rekao kako je bio na grobu Ante Pavelića iz znatiželje. Na grob Ante Pavelića, u Jasenovac, na grob Tita, u Bleiburg ili u Jad Vašem, političari ne idu iz znatiželje. Na ta se mjesta odlazi sa jasnim stavom i potrebom da na ta mjesta idete ili ne idete. Ja, na primjer, nisam bio na grobu Ante Pavelića, ali i kada bih išao, ne bih otišao iz znatiželje. Otišao bih tamo zapaliti svijeću, pomoliti se i na takav način odati poštovanje jednom velikom hrvatskom političaru uvažavajući sve njegove vrline, propuste i greške.

Čekajte, pa nije valjda Pavelić mjera hrvatske desnice? Zapalili bi svijeću čovjeku koji je bio nacistička marioneta, prodavaču Dalmacije i “državniku” koji je spašavao glavu ostavivši “državu” i vojsku na Bleiburgu.

Kao prvo dr. Ante Pavelić nije mjera hrvatske desnice danas, ali je hrvatski političar. Znam Vaše stavove o Paveliću i s njima se u cijelosti ne slažem. Ustaše i partizani ne smiju biti dnevna politika, ali jesam za rasprave o tome. Upravo zato što nismo o tome otvoreno raspravljali ili je rasprava bila crno-bijela, prema kojoj je sve što je bilo na strani NDH crno i negativno, a sa strane totalitarnog komunističkog sustava i partizanštine prekriveno egidom anti-fašizma, sve krasno i lijepo. E, pa nije. Koliko su god tzv. antifašisti spustili glavu ranih devedesetih, tako sada misle da su oni jedini kriterij istine o tom nesretnom razdoblju hrvatskog naroda. Tome treba stati na kraj i oštro se suprotstaviti. Ova kampanja je prilika za to. Ali ja sam i tu tolerantan u dijalogu. Nemam ništa protiv, ako postoji interes da se Tito iz Beograda vrati u Kumrovec, kao i da se Pavelić sahrani u Hrvatskoj.

Pa, nije li to svetogrđe što govorite?

Vama, možda, ali kada koristimo termine o svetosti morate znati da je svakoj kršćanskoj duši sveti čin zapaliti svijeću za pokoj duše pa i Titu, koji je isto bio kršten, na užas pravovjernih komunista i marksista.

Neće li to u Hrvatskoj, koja ionako grca u problemima otvoriti dodatne frontove? Što je važnije socijala ili Trg Maršala?

To su stari trikovi vas ljevičara. Kada pokušamo argumentiramo razgovarati o tim neraščišćenim odnosima u hrvatskom društvu, onda se posegne za tezom da imamo i važnijih pitanja. Uvjeravam Vas da su u ovoj kampanji i ova pitanja izuzetno važna i ja ću ih otvoriti.

Što mislite o ljudima koji pale svijeće na Titovom grobu, jesu li oni manji Hrvati od vas?

Ja nisam „croatometar“. Samo sa punim uvjerenjem iznosim svoje političke stavove i svjetonazor i ne bojim se o njima polemizirati i raspravljati i sa onima koji misle i dijametralno suprotno. Stavljajmo argumente na stol (govorim o nama kandidatima), očitujmo se o ovakvim pitanjima, a neka onda javnost procjenjuje tko je u pravu. To je bit demokracije!

Znači zemlja koja je do guše u krizi i problemima imat će ideologiziranu kampanju?

U jednom dijelu kampanje svakako. Pa zar Vi ne mislite da je odlazak Ive Josipovića u Srb ideološki potez, ili što reći na ukidanje pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad komemoracijom u Bleiburgu? Oštro ću se tome suprotstaviti jer je i to jedan od razloga našeg lošeg i gospodarskog i socijalnog statusa. Kada je društvo duhovno devastirano, ono ne može doći ni do materijalnog blagostanja. Ono čemu se nadam je vjera da je svim kandidatima Domovinski rat glavna temeljnica na kojoj će se izgrađivati hrvatska budućnost.

Kako gledate na prosvjede invalida Domovinskog rata s parolom “90 protiv Jugoslavije – danas protiv Jugoslavena”. Zar su Fred Matić, Ranko Ostojić, Ante Kotromanović Jugoslaveni?

Smatram da se niti jednog branitelja ne smije tretirati kao Jugoslavena, jer su oni sa svojim angažmanom stvarali Hrvatsku, rušili Jugoslaviju. Invalidi imaju pravo na prosvjede kao i svi drugi građani Hrvatske. Ali, zbog različitih stavova i pogleda na aktualni trenutak Hrvatske, branitelji se ne bi smjeli međusobno omalovažavati u smislu tko je čišći ili veći Hrvat. Konačno, mi dugujemo i zahvalnost oficirima JNA koji su prešli pravodobno na hrvatsku stranu. Moramo biti jako tolerantni u očuvanju braniteljskog zajedništva.

Jugoslavije nema već 25 godina. Dojam je da desnica “održava” Jugoslaviju, dok je ljevica raskrstila s tom idejom i uopće je ne zaziva.

Ova Vam je konstatacija nategnuta. Desnica ne održava Jugoslaviju niti je ljevica u cijelosti raskrstila s tom idejom. Ne radi se ovdje o zazivanju Jugoslavije kao tvorevine, jer toga više nikada ne može biti, već se radi o pokušaju nametanja vrijednosti iz tog vremena u današnji život Hrvatske. Kako drugačije tumačiti činjenicu da smo rijetka država bivšeg istočnog lagera koja nije usvojila lustraciju koju sam ja predlagao još 1998. godine. Ili što reći kod ponašanja lijeve vlasti kod slučaja Lex Perković? A što kazati na nekritičko slavljenje „antifašizma“, čiji je krajnji rezultat i temelj bio stvaranje Jugoslavije, a to znači negaciju hrvatske države. O djelovanju nevladinih udruga tipa „Dokumenta“ da i ne govorim. Što Vas onda čudi da oni koji su stvarali hrvatsku državu ovako reagiraju? I za kraj odgovora na ovo pitanje, kakva je to politika koja govori da neće praviti probleme Srbiji na putu u EU? Ja bih kao predsjednik države učinio sve da taj put blokiram.

Pa ne može Srbija nestati. Zar Srbiju treba izolirati, sagraditi zid prema njoj, oni su susjedna zemlja, ne možemo stalno biti u ratu. Kako nam to oni prijete?

Srbija je bila agresor na Hrvatsku. Veliki dio srpske manjine u Hrvatskoj dignuo je mač na vlastitu domovinu i na svu sreću mačem su i pokoreni. Dok god se ne bude saznala istina i o posljednjem hrvatskom branitelju, Hrvatska je u nekom obliku u ratu sa Srbijom. Ne znam od kuda toliki žal prema našim susjedima, a istovremeno zapuštamo odnose prema našim prijateljima Republici Kosovo. Ja ću se zalagati za takav odnos prema Srbiji gdje je „conditio sine que non“ bilo kakve naše benevolentnosti prema njihovom ulasku u EU , rješavanje pitanja nestalih, rješavanje granica i položaja naše manjine i upravo će to biti politika Hrvatske prema Srbiji i naše eventualne logistike njihovog ulaska u EU.

Zašto taj strah od Srbije, pa mi smo, kakvi god bili, bolji od nje od nogometa do integracija. Nijemci i Talijani su napravili velike zločine po Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu pa smo sada najbolji prijatelji.

Zašto mi stavljate u usta ono što nisam izgovorio? Nije to nikakav strah od Srbije, nego racionalno državničko promišljanje odnosa između dvaju do jučer zaraćenih država koje imaju čitav niz otvorenih pitanja. Srbija radi vojnu paradu za Putina, kojeg inače izuzetno cijenim. Ali takva parada je poruka i nama. Rusima daju baze, ne poštuju našu manjinu, žele izjednačiti nas i njih u odgovornosti za rat, nemamo riješenu granicu na Dunavu. Kad smo već ušli u EU onda ne mogu podržati ulazak zemlje u kojoj se provodi politika asimilacije hrvatske manjine. Legalizirali su i rehabilitirali četništvo, a vi radite probleme oko mojeg eventualnog Očenaša na Pavelićevom grobu. Zamjeram Josipoviću da održava prisne kontakte sa Srbijom, a zanemaruje odnose sa Kosovom. To je naša prijateljska zemlja. Nastradali smo od Srbije podjednako. Nas osuđuju kad na stadionima viču “Za dom spremni”, a njima su na vlasti četničke vojvode.

Zašto moramo odgovarati na isti primitivni način, ali oni koji na stadionima viči “Za dom spremni” doma slušaju Cecu, oni koji se pjene oko ćirilice pjevaju zajedno s Miroslavom Ilićem koji je, inače, pjevao i Miloševiću na izborima.

Tu ste možda djelomično u pravu. Ne možemo naravno generalizirati, ali ne možemo uspoređivati slušanje Cece i pozdrav „Za dom spremni“.

Kako bi bilo da Nijemci viču “Sieg heil”?

Ne znam kako bi bilo niti me to zanima. Ali, molim Vas, nemojmo raditi od nas veće naciste od onoga što su bili nekada Nijemci. Nismo mi izmislili naci -fašizam. Ako bi zabranjivali „Za dom spremni“, onda bi morali ukinuti i kunu jer je to bio ustaški novac, morali bi skinuti hrvatski grb s Markove crkve jer je na grbu prvo polje bijele boje, morali bi ukinuti Zagreb kao glavni grad Hrvatske, jer je Zagreb bio glavni grad NDH. I za kraj ove rasprave, ako je išta sporno u pozdravu „Za dom spremni“, onda je tak pozdrav u potpunosti „očišćen“ tijekom Domovinskog rata, jer su se tim pozdravom pozdravljali ne samo dragovoljci HOS-a, nego praktički i svi hrvatski branitelji.

A i što da viču “Smrt fašizmu, sloboda narodu”?

Taj film nećete gledati! I u Domovinskom ratu je glavna budnica bila „Evo zore, evo dana“, a ne „Po šumama i gorama“. Što ćete, takav je hrvatski narod, ne možete ga promijeniti. Takvi su Vam i ovi ispod šatora na Savskoj!

Vi ste i obiteljski zainteresirani za suđenje Perkoviću, vaš stric je zadnja žrtva Udbe, ali kažu da se u HDZ-u više boje ako Perković progovori.

Svakako sam zainteresiran da se konačno udbaški zločini osude. Zločinci su i zato jer su kršili zakone i one, svoje države. Zato je Udba strašna. Ubijati političke protivnike nije bilo “ po zakonu”. No, ne znam gdje ima više onih koji bi se mogli bojati Perkovićevih iskaza. Mene to ne zanima, konačno ako prokaže doušnike, neka. Neka se i to zna. Takvih sigurno ima

i na visokim pozicijama. Zato podržavam to suđenje. Nijemci vade utrobu tom režimi, jer će pokazati pravo lice Udbe. Zašto ne bi otkrili i one koji se kriju, a svo ovo vrijeme su na političkim pozicijama, a radili su za Udbu.

Čak se pojavilo, nekako ispod žita, da je Gojko Šušak mogao biti “na vezi” s Perkovićem.

U to sumnjam. No, za mnoge ljude sam davao ruku u vatru pa… Ponavljam sumnjam, ali neka se i to istraži. Međutim, nepobitna je činjenica da je u odličnim odnosima sa Josipom Perkovićem bio i Branimir Glavaš, koji je isticao da je njegov prijatelj. Gdje su se oni to sprijateljili i na čemu su surađivali? Tko je taj King Kong o kojem govori Milanović? Ajmo to saznati!

Zalažete se za jačanje predsjedničkih ovlasti.

Da. Predsjednički sustav je za nas bolji. Moramo jačati i vojsku oko koje će se razvijati industrija. Ne možemo biti tu pasivni, jer smo u NATO-u. Recimo ako dođe do nemira u BiH, kako ćemo se ponijeti. Čekati da nam intervenciju odobri Bruxelles, a tamo gine naš narod. Koji je naš interes u BiH? Svi ga imaju, a mi ga nemamo definiranog.

Divite se Putinu?

U politici se nikome ne divim, ali pojedince poštujem. On je u ovom trenutku najjači svjetski političara. Pomirio je carističku, komunističku i post-sovjetsku Rusiju. Ojačao je državu, natjerao oligarhe da pomažu Rusiji. Na svjetskom planu, Obama mu može paliti svijeću zbog Asada, jer da ga nije podržavao danas bi IS bio možda pred Tel Avivom. Drag mi je i Orban. On je svojim potezima, pogotovo u bankarskom sektoru, koji se nisu svidjeli Bruxellesu, izvukao Mađarsku iz krize.

Bili biste predsjednik čvrste ruke?

Treba nekada „lupiti šakom o stol“. Ne toliko čvrsta ruka, koliko esencijalna pravednost i obrana nacionalnih interesa. Tajkune treba tjerati da daju državi, da zapošljavaju, da budu i domoljubni, a ne samo da broje novčiće na svom računu. Neka imaju i oni, ali neka ima i naša država.

(direktno.hr, 02.11.2014.)

Posted by adminitrix1
Categories: MEDIJI - Portali